"Kao što Crkva 'čini' Euharistiju, tako Euharistija 'čini' Crkvu." - Papa Ivan Pavao II.

Drugi vatikanski sabor u svojim konstitucijama ("Konstitucija o svetoj liturgiji" i "Dogmatska konstitucija o Crkvi") govori o Euharistiji kao o središnjem sakramentu Crkve, iz kojega izviru svi ostali i crpe svoju djelotvornost i snagu.
U duhu ovih misli, dolazimo i do onog najvažnijeg zaključka da se svaka župna zajednica prvenstveno ostvaruje u euharistijskom okupljanju. Srce župnoga života i najviši cilj svega pastoralnoga djelovanja u župi, jest nedjeljni euharistijski sastanak s uskrslim Kristom Gospodinom. U tom susretu Krist je prisutan po samoj okupljenoj zajednici, zatim po osobi i svećeničkoj službi predsjedatelja, po svojoj Riječi koja se naviješta i tumači, i napokon pod posvećenim prilikama Kruha i Vina, kao sržnim vidljivim znakom Euharistije. Euharistija je, naime, novi i vječni Savez s Bogom, te konačna Pasha po kojoj nas je Krist izveo iz ropstva grijeha na slobodu djece Božje.
Euharistija je sakrament koji okuplja i gradi Crkvu Božju, te se kao takva u cjelini može i mora primijeniti na svaku župnu zajednicu. Svaka živa župna zajednica ostvarenje je Crkve Kristove u određenom mjestu i određenom vremenu. Zajedništvo sa sveopćom Crkvom, župa doživljava na najznakovitiji način kod euharistijskog slavlja, gdje se sve događa "zajedno s papom, biskupom i nebeskom Crkvom". Ta znakovitost bi trebala biti više konkretna na taj način da se u Misi više sudjeluje, a manje prisustvuje.
Premda je euharistijsko slavlje oduvijek u svakoj župi centralni događaj vjerskog života dotične zajednice, ipak taj događaj nije već dugi niz godina dovoljno angažirano slavljen i proživljavan. Pojedini vjernici dolaze na Misu u većini slučajeva potaknuti uhodanom navikom, tjerani unutarnjim religioznim osjećajem ovisnosti o Bogu ili osjećajem odgovornosti, s primjesom straha, za izvršenje crkvene zapovijedi. Stoga se i dolazi često na Misu bez posebnih "duhovnih" želja i oduševljenja, pa je i odlazak s Mise bez nekakvog novog životnog programa.
Zato nam se događa, da na žalost mnoge naše župe izgledaju poput "njiva" na kojima je "zakopano neprocjenjivo blago", a njihovi vlasnici čak skapavaju i umiru od gladi, siromaštva i bijede. Želim time reći kako je u svakoj župi, budući da posjeduje Euharistiju, prisutno neiscrpno "bogatstvo" Božje ljubavi, ali zbog naše ljudske ograničenosti, tvrdoglavosti i individualističkog nastojanja da Bog djeluje po našoj volji i mjeri, mi to bogatstvo ne koristimo na pravi način.
Posebno je važno, Euharistiju shvatiti kao susret s živim i prisutnim Kristom, te susret s mnoštvom braće i sestara koji s nama dijele iste misli i osjećaje. Iz toga osjećaja dvostrukog zajedništva koji ispunja našu osobnu vjeru, potrebno je pronaći nove i svježe motive za konkretni angažman i svjedočenje.
Euharistija bi tako, sama po sebi, u našim župnim zajednicama trebala rađati vidljivim i prepoznatljivim plodovima. Ona mora pronaći svoj konkretni odraz u svakodnevnom životu onih ljudi koji svake nedjelje sudjeluju na Sv. Misi, ali i onih koji su dionici liturgijskih slavlja samo prigodno.
Euharistijski život, naime, potiče članove jedne zajednice na međusobno praštanje i pomirenje. Slaveći tako pomireni, pobožno i ponizno Euharistiju, sve više rastu u spoznaji Kristove zapovijedi ljubavi kao i u ostvarenju međusobnog zajedništva i jedinstva. Daljnji je konkretni plod toga zajedništva i konkretna karitativna djelatnost, koju su sve prave kršćanske zajednice, od onih iz Djela apostolskih, da dana današnjega, njegovale kao znak kršćanske zrelosti. Ta se opet karitativna djelatnost pretače u angažiranu misijsku djelatnost, jer zajednica i pojedini njezini članovi osjećaju potrebu i dužnost prenošenja svoga vjerskoga iskustva, kao svjedoci Kristova Uskrsnuća, "sve do kraja zemlje" (Dj 1,8).
I na koncu; budući da je u svakom euharistijskom slavlju veliki naglasak stavljen na otajstvenu činjenicu da je Euharistija "zalog buduće slave", tj. uprisutnjenje eshatološkog ispunjenja svih Božjih obećanja, to opet unosi u cjelokupni doživljaj ovog Otajstva vjernički predosjećaj blizine i početka Vječnog Uskrsa.
 
Tomislav Subotičanec
  1. NAJNOVIJE
  2. NAJČITANIJE
  • Župni listić tijekom božićnog vremena i raspored blagoslova obitelji
    Župni listić tijekom božićnog vremena i raspored blagoslova obitelji   Dragi župljani! Ljudi dobre volje! Dok tmine ovog svijeta zastiru pogled, toliko je dobrih ljudi koji sjaje ljubavlju. Neka nam Gospodin udijeli dar vjere da ne previdimo veliku svjetlost Bogočovjeka na zemlji. Jer Kristovo je rođenje početak našeg božanskog preporođenja. Neka nas sve u životu i radu vodi snažna poruka Radosne vijesti! Sretan Božić i blagoslovljenu novu 2018. godinu u iščekivanju našeg skorog susreta, svako dobro želi Vam Vladimir Kerečeni župnik Na niže navedenim…
  • Odredbe o postu i nemrsu u Zagrebačkoj nadbiskupiji
    Odredbe o postu i nemrsu u Zagrebačkoj nadbiskupiji Prema kanonskim odredbama i odluci zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića o postu i nemrsu u Zagrebačkoj nadbiskupiji u 2017. godini, ističemo sljedeće:Katoličkim vjernicima preporučuje se post i molitva, posebno petkom, kao dragocjeno sredstvo na putu zajedništva s Bogom i služenja braći ljudima. Stoga je važno da svećenici povremeno na to podsjete župljane i protumače im kršćansko značenje molitve i posta.POST i NEMRS obvezuju vjernike na Pepelnicu i Veliki petak. Uzdržavanje od mesne ili druge hrane…
  • Riječ Božja u Korizmi
    Riječ Božja u Korizmi Korizma je priprava za temeljni blagdan kršćana: USKRS. U njemu je sažeta osnovna zbilja kršćanske vjere - vazmeno otajstvo. Krist je nadvladao smrt, a s njome mržnju, zloću i grijeh i očitovao se kao Pobjednik. Zbog toga su od davnine u vazmenoj noći pripravnici na krštenje primali sakrament krštenja i tako su svjesno prianjali uz Krista i dali se na put koji je on zacrtao svojim životom.I danas, kada u našoj sredini ima još uvijek…
  • Kumstvo
    Kumstvo U pastoralu sakramenata krštenja, potvrde i ženidbe, gotovo svakodnevno se susrećemo s problematikom kumstva i kumovanja. Velik broj vjernika nije upućen te nažalost ne razumije ulogu i značenje osobe kuma/e prilikom slavljenja sakramenata, a još manje njegove dužnosti i obaveze koje bi imao/la obavljati tijekom čitavoga života. Odatle proizlaze brojne poteškoće, problemi, nesporazumi, a nerijetko i traume koje nastaju u trenutku kada postane jasno da osoba koja je ˝odabrana˝ ne može biti kum/a, jer za…
  • Uskrs - Vazam
    Uskrs - Vazam Uskrs je najveći i najstariji blagdan kršćanstva. Kršćani slave uskrsnuće svoga Gospodina – Isusa Krista. Po evanđelju ono se dogodilo u okvirima ondašnje židovske Pashe. Stoga se, kao i Pasha, slavi svake godine u doba punog mjeseca, neposredno iza proljetne ravnodnevnice. Osnovna poruka kršćanske vjere jest Kristovo uskrsnuće kao zalog našega uskrsnuća. To je temeljni događaj koji do kraja osmišljava svaki ljudski život i cijelu povijest čovječanstva. Bez toga uskrsnuća, koje jamči vječnu budućnost svake…